Psi i strah od petardi-kako im pomoći pitanje je koje se svake godine ponavlja, ali za vlasnike pasa ono nikada nije teorijsko. To je stvarna situacija u kojoj pas drhti, skriva se, odbija hranu, gubi kontrolu nad mokrenjem ili panično pokušava pobjeći. Strah od petardi kod pasa nije razmaženost, nije „faza“ i nije nešto što će samo proći. To je intenzivan stres koji ostavlja trag ako se s njim ne postupi na pravi način.

Što znači strah od petardi kod pasa?

Strah od petardi kod pasa je snažna stresna reakcija na iznenadne, glasne i nepredvidive zvukove koja se očituje fizičkim i psihičkim simptomima poput drhtanja, ubrzanog disanja, skrivanja, paničnog ponašanja ili potpunog „zamrzavanja“.

Ova definicija je jasna i često se pojavljuje u nultoj poziciji jer odgovara na najčešće pitanje vlasnika. No iza nje stoji puno dublji problem. Pas ne razumije da je riječ o slavlju, Novoj godini ili nečijoj zabavi. Njegov mozak registrira prijetnju. Zvuk petarde za psa nije samo glasan, nego dolazi bez upozorenja, nema logičan uzrok i često se ponavlja.

Psi i strah od petardi često se povezuju s traumom, ali ne mora uvijek postojati jedan konkretan događaj. Neki psi su genetski osjetljiviji, neki imaju jači sluh, a neki jednostavno nemaju razvijene mehanizme smirivanja u stresnim situacijama. Problem nastaje kada vlasnici pokušavaju ignorirati strah ili ga „disciplinirati“.

Pas koji se boji ne glumi. Njegovo tijelo luči hormone stresa, srce mu ubrzano radi, mišići su u grču. Ako se to ponavlja svake godine bez pomoći, strah se produbljuje. Mnogi psi s vremenom počnu reagirati i na slične zvukove – grmljavinu, pucanje auspuha, čak i glasnije zatvaranje vrata.

Važno je razumjeti da pas u trenutku straha ne može učiti, ne može se smiriti sam od sebe i ne može povezati vašu ljutnju s ponašanjem. Zato prvi korak u pomoći nije tehnika, nego razumijevanje.

Psi i strah od petardi kako mu pomoći nije pitanje jednog dana u godini. To je proces koji počinje puno ranije i nastavlja se i nakon što petarde prestanu.

Kako pomoći psu koji se boji petardi u stvarnim situacijama

Prva stvar koju treba učiniti jest osigurati psu osjećaj sigurnosti. To ne znači da ga treba izolirati ili zaključati, nego mu omogućiti prostor u kojem se osjeća zaštićeno. To može biti njegova kućica, kut sobe, kupaonica ili mjesto gdje se inače povlači kada želi mir.

Psi i strah od petardi često idu ruku pod ruku s potrebom za blizinom. Neki psi žele biti uz vlasnika, drugi žele biti sami. Najvažnije je poštovati tu potrebu. Forsiranje maženja može dodatno pojačati stres, jednako kao i potpuno ignoriranje psa koji traži kontakt.

Zvuk petardi moguće je djelomično ublažiti. Zatvoreni prozori, spuštene rolete, uključena televizija ili radio s umjerenom glasnoćom mogu pomoći u stvaranju zvučne „pozadine“. Cilj nije zaglušiti petarde, nego smanjiti kontrast između tišine i iznenadnog praska.

Jedna od čestih pogrešaka je pokušaj smirivanja psa riječima poput „nije ništa“ ili „smiri se“ u povišenom tonu. Pas ne razumije riječi, ali jako dobro osjeća emocije. Ako ste vi napeti, pas će to dodatno osjetiti. Smiren, neutralan glas i opušteno ponašanje puno su učinkovitiji.

Psi i strah od petardi kako mu pomoći uključuje i planiranje šetnji. U dane kada se očekuje pucnjava, šetnje treba obaviti ranije, dok je još mirno. Pas koji je fiziološki rasterećen i umjereno umoran lakše će se nositi sa stresom nego pas koji mora van usred pucanja.

Nikada ne treba puštati psa bez povodca u razdoblju petardi, čak ni ako je inače poslušan. U panici pas može pobjeći, izgubiti orijentaciju i dovesti se u opasnost.

Dugoročna pomoć i priprema za pse koji se boje petardi

Kako smanjiti strah, a ne samo gasiti simptome

Ako pas svake godine ima izražen strah, važno je razmišljati dugoročno. Psi i strah od petardi ne rješavaju se jednim trikom. Potrebno je postupno navikavanje i rad u periodima kada nema stvarnih okidača.

Jedna od metoda je postupna desenzibilizacija. To znači da se pas, u kontroliranim uvjetima, polako izlaže snimkama zvukova petardi na vrlo niskoj glasnoći, uz pozitivna iskustva poput poslastica ili igre. Glasnoća se povećava tek kada pas ostaje potpuno miran. Ovaj proces traje tjednima ili mjesecima i nikada se ne smije forsirati.

Važno je naglasiti da ovakve metode nisu prikladne za sve pse bez stručnog nadzora. Ako pas ima izrazito jake reakcije, savjetovanje s veterinarom ili stručnjakom za ponašanje pasa je nužno. U nekim slučajevima koriste se i preparati ili terapije koje smanjuju razinu anksioznosti, ali to uvijek mora biti individualna odluka.

Psi i strah od petardi često se pogoršavaju ako pas ostaje sam. Ako znate da će biti pucnjave, a pas je izrazito osjetljiv, razmislite o tome da budete uz njega ili da mu osigurate poznatu osobu. Samoća u stresnoj situaciji dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti.

Rutina je izuzetno važna. Psi se osjećaju sigurnije kada je ostatak dana predvidljiv. Hrana, šetnja i vrijeme odmora trebaju ostati što sličniji uobičajenima, čak i u dane kada se očekuju petarde.

Psi i strah od petardi kako mu pomoći ne znači potpuno ukloniti strah preko noći. Cilj je smanjiti intenzitet reakcije, povećati osjećaj sigurnosti i spriječiti da se strah svake godine pogoršava. Svaki mali pomak je uspjeh, jer pas koji se osjeća barem malo sigurnije – manje pati.